Pregledom uzoraka biljaka šimšira (Buxus sempervirens), s kaštelanskog i splitskog područja, utvrđena je prisutnost šimširovog moljca (Cydalima perspectalis).

Prvi nalaz ovog štetnika u Hrvatskoj zabilježen je 2012. godine u Istri. Kako se radi o izrazito invazivnoj vrsti, štetnik se je u dvije godine proširio na područje Varaždina, Međimurja, Osijeka, Zagreba, Karlovca, Pule i Dubrovnika, a ovih dana smo svjedoci brojnih dojava zabrinutih građana Kaštela a posebice članova udruge "Lijepa naša Kaštela" o primjetnim štetama na ovoj ukrasnoj biljnoj vrsti. Da ne bi bilo zabune, štetnik je prisutan i na splitskom području (potvrđeno pregledom sakupljenih uzoraka od strane dr. Katje Žanić). Svrha ovog članka je upoznati javnost naše županije s problematikom vezano uz ovog štetnika budući je šimšir sastavni dio vizure naših vrtova, groblja i drugih javnih površina.

Šimširov moljac je leptir a potječe iz Azije. U Europi je prvi put pronađen u Njemačkoj 2006. godine, odakle se je proširio na veliki dio kontinenta. Smatra se da je unesen sa sadnicama šimšira iz Kine.

Inače, po tko zna koji put, svjedoci smo introdukcije novih štetnih organizama uvozom infestiranog sadnog materijala (slučajevi pojave palmine pipe i drvotoča, azijske strizibube koja napada mnoge vrste voćaka i ukrasnog bilja, duhanovog štitastog moljca na povrću i cvijeću itd.). Slika 1. prikazuje infestiranu sadnicu šimšira, koja je izvor širenja zaraze, pa se ovakve sadnice nikako ne bi smjele distribuirati.

Vrsta je vrlo štetna i invazivna pa se smatra ozbiljnom prijetnjom posebice u starim povijesnim vrtovima i grobljima gdje se šimšir već stoljećima njeguje kao ukrasna biljka. Mlade gusjenice se hrane samo gornjom stranom lista, a starije gusjenice žderu lišće, zelene izbojke i koru, što narušava estetski izgled biljke, uzrokuje potpuni gubitak listova i ugibanje mladih biljaka.

Slika 1. Zaražena sadnica šimšira = izvor širenja zaraze (Original)	Slika 2. Odrasla gusjenica (Original)

Napad se može lako prepoznati po svilenkastim, paučinastim, zaprecima na vrhovima izbojaka, u kojima se nalaze odrasle gusjenice. Nažalost, štete se najčešće kasno primijete jer se mlade gusjenice zadržavaju u unutrašnjosti gustih biljaka šimšira. Kada dođu do vanjskih dijelova biljke štete su vidljive, no tada je najčešće već prekasno za suzbijanje jer je došlo do gubitka skoro svih listova.

Radi lakšeg prepoznavanja, mlade gusjenice su zeleno-žute boje s crnom glavom, dok odrasle gusjenice (Slika 2) postaju zelene i imaju karakteristične debele crne i tanke bijele pruge po sebi a crnim točkama na leđnoj strani.

Mjere zaštite:

Štetnik se može suzbijati mehaničkim (ekološki najprihvatljiviji način) i kemijskim mjerama a temeljem pravovremenog utvrđivanja početne zaraze tj. prisutnosti gusjenica. U tom smislu se preporuča razmicanje izbojaka i pregled unutrašnjosti grmova odakle počinje napad.

Tamo gdje je to izvedivo, preporuča se sakupljanje aktivnih gusjenica te uništavanje zapredaka u kojima se nalaze starije gusjenice na mirovanju radi kukuljenja (Slika 3). Sanitarna rezidba i uništavanje zaraženih izbojaka (mljevenje ili spaljivanje) također može značajno smanjit brojnost populacije štetnika. Kao učinkovita metoda suzbijanja pokazalo se i "pranje" grmova visokotlačnim peračima ("Miniwasch", "Kärcher"...).

Slika 3. Kukuljice šimširovog moljca (Original, 7. srpnja 2015.)

Za sada u Hrvatskoj nemamo insekticide koji su registrirani za spomenutog štetnika, no postoje insekticidi koji su dozvoljeni za suzbijanje nekih drugih štetnika na ukrasnom bilju. Za sve probleme izazvane navedenim štetnikom slobodno se obratite agronomima kako bi vam dali adekvatan savjet.

Nakon provedbe suzbijanja svakako treba nastaviti kontrolirati biljke šimšira radi moguće nove infestacije štetnikom koji dolijeće sa drugih zaraženih biljaka.

Dr. sc. Katja Žanić
Institut za jadranske kulture i melioraciju krša, Split